Welcome to the Chronicles of April Foolery! Today, I’ve got a gem of a tale about how to celebrate April Fools’ Day, tailored especially for all you self-absorbed families and their sacrificial lambs.
So, picture this: I recently attended a workshop hosted by a charming fellow who specializes in narcissism and all its quirks. And let me tell you, what I learned there is that it’s harder to find someone these days who isn’t a card-carrying member of a family afflicted with narcissistic tendencies than it is to find someone who is.
Now, let me paint you a picture of April Fools’ in one such family. Our protagonist, let’s call him Sacrificial Dad, decides to take a breather from the chaos and leaves home in search of a little sanity elsewhere. But alas, work commitments force him to leave his kids behind with their mother.
Ah, the joys of divorce! Naturally, when it comes to making decisions for the kids, it’s a battlefield reminiscent of the Cold War. Then the kids grow up, partner up with people who are absolutely wrong for them, and thanks to the rising trend of self-awareness and personal growth, more and more people are opting out of toxic situations. Especially if the family dynamics are garbage. Is it good or bad? Well, that depends on which statistic you’re looking at.
Anyway, back to our regularly scheduled programming. Sacrificial Dad embarks on a journey to reclaim his sanity and maybe, just maybe, find a little peace of mind. Cue the therapy and a cocktail of prescription meds. Because who needs a therapist when you’ve got pharmaceuticals, right? They always deliver positive results. His only reason for leaving? To be there for his kids when they need him and to ensure they have at least one sane parent. But apparently, that’s not good enough. Who is he to make such a decision?
And then, on his quest for inner peace, he receives a text on April Fools’ Day from a close family member that goes something like this: “Can you send me pictures of your kids so I can see how they’re doing?” Mind you, this person already has the mother’s number and knows she’s with the kids at that moment. But what is best to do if you want to make fun with someone but making him guilty? What a fun way to enjoy this day! Sacrificial Dad responds, “Yes, I’ve spoken with them, they’re fine, but I don’t have any pictures. Please reach out to their mother.” To which he receives the illuminating reply, “Got it.” He had pictures but saw no reason to share them for various reasons from the past. After all, they’re his memories and moments with them, as intimate as they can get.
Where’s the punchline, you ask? Beats me. Nobody knows.
Come April 2nd, he receives another text: “Just kidding, it was April Fools’. As long as you keep paying child support regularly, that’s all that matters.” And the whole family erupts in laughter.
Result? Inner peace: zero. Feeling of inadequacy: off the charts.
And so, the narcissistic individual continues to perpetuate their toxic behavior while finding joy in jesting about topics that hit too close to home for many.
TIP OF THE DAY: If you have someone in your family whom you enjoy tormenting on the regular, try arranging their life so that it revolves around being your perpetual scapegoat. That way, you’ll always have a reason to keep them on their toes. Because, of course, no decision is good enough, and no decision satisfies your ego. Because, obviously, you’re the best thing since sliced bread.
Na temu ovog bloga imam jednu savršenu priču o tome kako bi trebalo proslaviti prvi april. Priča je savršena za sve narcisoidne obitelji i njihovu žrtvenu janjad.
Nedavno sam sudjelovala na radionicu jednog divnog čovjeka koji se upravo bavi narcisoidnošću i njenom problematikom i ono što sam tamo naučila je to da je današnji problem naći osobu koja nije iz porodice koja nosi narcisoidni poremećaj, nego osobu koja je.
Pa evo primjer kako obitelj koja ima takve članove zbija šale na prvi april. Otac koji je po svemu sudeći žrtveno janje u takvoj obitelj napušta dom, kako bi si napokon u drugoj okolini posložio život i glavu, jer u istom okruženju to jednostavno nije moguće. No, ono što je posljedica svega, zbog posla mora ostaviti i svoju djecu s njihovom majkom.
Radi se o razvedenom paru, a naravno da je o tome riječ kada danas obitelji, kao i nekoć, odlučuju što je dobro za njihovu djecu, a što nije. Potom djeca imaju djecu, s partnerima koji nisu za njih, a zbog sve veće svjesnosti o samostalnosti i radu na sebi, više ljudi ne ostaju tamo gdje bi nekoć ostali. Pogotovo ako su odnosi loši. Dali je to dobro ili ne? Ovisi koju statistiku gledamo. Ako znamo da poremećaji dolaze iz obitelji, a danas ih je užasno mnogo, to samo znači da smo ih danas zbog tih svih medija o radu na sebi svjesniji, a svjesniji smo i toga da su načini modeli naših obitelji bili loši. I danas je zbog toga sve više ljudi samo, sve je više razvoda, a razlozi za stupanje u brak su zapravo isti kao i prije – korist ili moranje.
Dakle iz takve jedne potpuno normalne obitelji za današnje vrijeme čovjek mora otići kako bi sredio svoj poslovni, financijski život i ono najmanje bitno našao duševni mir te ozdravio, zbog korištenja pre velikog broja različitih tableta za mentalno rekla bih djelovanje. Zapravo, ako nekom treba pomoć oko osjećaja i shvaćanja života, najbolje su tablete. Uvijek su dale pozitivan učinak bez ikakvih posljedica.
Zapravo onda je jedini razlog odlaska, da bude sposoban pomoći djeci kada će im to trebati i da imaju zdravog roditelja. Ali to nije dobro. Jer ne može taj okoliš napustiti. Tko je on da to učini i tko je on uopće da se osjeća dobro.
I na tom sasvim normalnom putu da si pronađe duševni mir, čovjek za prvi april dobiva poruku od bliskog člana svoje obitelji sa otprilike sljedećem tekstom: ..Možeš li mi poslati slike svoje djece da vidim kako su?… Ta osoba inače ima i broj njihove majke, koja je u tom trenutku bila s njima. Ali što je bolje za zabavu, nego se šaliti s nekim tako da mu nabijaš krivnju? Kako zabavan način šale za ovaj dan. I potom joj otac odgovara: da se čuo s njima, da su dobro, ali da nema slika i da se javi njihovoj majki. Na što dobiva odgovor „Aha“. Imao je slike samo nije vidio razlog da ih dijeli iz x razloga iz prošlosti. Ipak su to njegove slike i njegova intima s njima, kolika može biti.
Gdje je tu šala? Nitko ne zna.
Drugog aprila te godine, dobiva čovjek poruku „Samo sam se šalila, bio je prvi april. Bitno je samo da redovno plačaš alimentaciju.“ I tako se svi grohotom nasmijaše.
Razina duševnog mir – nula, osječaj manje vrijednosti – 200%.
I tako narcisoidna osoba pomaže drugoj osobi da postane takva prema svojim bližnjima, dok je eto njoj zabavno zbijati šale, s temama koje su ljudima vrlo smiješne i jednostavne.
TIP OF THE DAY: Ako imate u svojoj obitelji nekoga koga maltretirate redovito, probajte mu posložiti život tako da vam cijel život bude žrtva i da uvijek imate razlog zašto ga maltretirati. Jer naravno, ni jedna odluka nije dobra i ni jedna odluka ne zadovoljava vaš ego. Gdje bi i mogla kada ste vi najbolji na ovom svijetu.